Imagine.

Dobrodošli na moj blog

13.01.2019.

.....


Imala sam neka stara pitanja. Iz naftalina nabrzinu izvučena.
Postavila sam ih svjesno, tražeći da učini blagi napor i povuče se u svoju duboku nutrinu, i kaže mi istinu. Na njegovu iskrenost moglo se uvijek računati
Rekao je: - Allah je milostiv, od svih milostiviji.
Hmm, toliko znam i sama. Je li on ovo pokušava da me spasi od moje vlastite smrti ? Blago meni, blago nama, pomislih.

Htjela sam znati, voli li. Voli li dušom i cijelim svojim bićem, a on me evo tješi, zatrpava mi misli nadom.
Iako odlično zna da umijem prihvatiti poraz. I živjeti u ljubavi s njim, porazom.
Bila sam uporna.
- Ne otežavaj mi, bona ne bila.
- Oprosti, ali moram znati. Po čemu ću prepoznati da sam spremna ?
- Ehh, to je lahko. To znaš i sama. Spremna si, onda, kada više ne budeš htjela i morala biti u pravu.
- Ohh, tako je jednostavno. Hvala ti. Vazda se zaboravljam.
- U redu je. A sad idi. Idi i živi.

U uglovima očiju, koje mi danas djelovahu malkice umorne, u njihovoj tamnoj dubini, skrivao se bol. Bol saosjećaja.

Posramih se. Vidno.
Poželjeh da ga zagrlim i da mu šapnem na uho koliko mi znači. I koliko jako samu sebe sputavam da umirim ovu zvijer u sebi, da mu ne bi prolijevala krv.
Svačiju sam mogla prosuti, samo njegovu ne.
Njegova je bila posebna.
Besmrtna.

.

Noviji postovi | Stariji postovi