Imagine.

Dobrodošli na moj blog

17.10.2018.

....


Jutros se sunce prosipa po krovovima obližnjih zgrada i zrelom zlatnom lišću ogromnih starih topola.
Pratila ga je. Pratila je kako se penje svojom uobičajenom stazom, i osjećala kako vrijeme opasno nadire i preobražava sve, svojim mehkim nevidljivim prstima. Dogorijevaju uljanice u biljkama.
Dogorijevaju u ljudima. U nekim ljudima.
A u onima drugima, budi se misterija, huči u venama, razlijeva se po dlanovima, ulazeć na sve prozore i vrata, i tu odsjeda.

Ona je i dalje pomno pratila musafira koji se tako obilato i bez najave ušunjava u nju, i onako neiznenađeno i spremno rasuta, razmišljala je da započne pisati novu ljubavnu priču. Ali se namah predomislila; - ta što će ti ta imitacija života- , šapnuo joj je poznati Glas, iz dubina.
Osmijehnula se, naježila, pa zakopčala mantil i zategnula čvršće narandžasti šal oko vrata. Friško je jutros. Friško i zlatno.
Osjetila je namah i lagani umor od novinskih stranica i mastila.

Trebam planinu, zeleno obraslu, da me zapljusne svojim mislima i dahovima - prošaputala je glasom bez usana. Želim vrhove obrasle modro - srebrnim iglicama. Sita sam mraka i podzemlja.
Žedna sam. Želim se napiti vode, hladne, što teče između stijena.
Odavno nisam probala okus Života.
.

Noviji postovi | Stariji postovi