Ruke su tvoje..

Došla mi sestra iz Sarajeva. Jučer smo malo šetale pored jezera i uživale u suncu. Vrijeme je bilo nestvarno lijepo, ono što te natjera da dišeš dublje i osjetiš svaki korak.

Često tu šetam sama i uvijek se prijatno obradujem kada naiđem na grupu ljudi koji tu redovno popodne plešu. Muzika ih nosi, a ja svaki put zastanem, da gledam i upijem tu ljepotu. I ovaj put nije bilo drugačije, melodija je bila čarobna.

Sestra i ja smo polako prolazile između parova koji su se okretali u ritmu, a ja sam se, naravno, počela vrtjeti sama sa sobom, smijući se kao dijete. Prošle smo tako izmedju njih i nastavile tiho razgovarati.

U jednom trenutku okrenem se da vidim novu igru, jer su se muzika i ritam promijenili, onako kako ja najvolim. Ugledam tako čovjeka koji maše rukama i poziva nekoga nazad, sebi. Pogledam oko sebe, da vidim kome maše, jer tu se mimoilaze na stotine ljudi. Ali kad sam se opet okrenula prema njemu, shvatila sam da maše meni.

I onda… kao da je vrijeme iznenada ubrzalo. Zatrčao se prema meni, baš prema meni. U trenu sam pomislila kako bi bilo divno da neko tako trči baš meni u zagrljaj. I zaista, to se desilo, haha.

Stao je kao ukopan, tu ispred mene, gledao me pravo u oči, pružio ruku i pozvao na ples. Na sekundu sam pomislila da sanjam, a onda sam poželjela da je java i da mi se to zaista desava..

Zgrabio me nježno, i poveo u ritmu muzike. Bože, kako sam uživala. Bio je tako zgodan, tako lijep… i mirisao neobično, toplo, privlačno. Dok me okretao, pomislih kako će me poljubiti.. i namah i to poželjeh, haha . Ali nije, kada je muzika stala , privio me na svoja prsa i zagrlio…

……….

.

ajni_
'Ima ljudi koji postanu veći od profesije kojom se bave. Postanu princip. Postanu kriterijum.' ? .

7 komentara

Komentariši